SERDAR JOLE: RUDNIČKA VILA

preuzeto NOVINE KRAGUJEVAČKE

Nesvakidašnja podrudnička atrakcija

 

KAPIJA KAO VRATA RAJA

 

Čak i da nemate baš neko „oko za detalj” nemoguće je da vam promakne. Pored nje zastaju svi slučajni prolaznici i putnici namernici na svojim putešestvijima kroz Vrbicu. A, imaju radi čega. Naš sugrađanin Jovan Savić, koga Kragujevčani i Vrbičani znaju kao Jocu, u svom rodnom selu podigao je monumentalnu i atraktivnu kapiju na ulasku u imanje svojih predaka.

Već na prvi pogled deluje kao ulaz u neki zamak, pa na njemu bez lažnih pretenzija i stoji natpis „Jovanovi dvori”. Ogroman kolski ulaz sa dve bočne „pešačke” kapije. A, na tom prostoru nema šta nema jer Joca nije štedeo maštu i truda da je ukrasi, ulepša, obogati i oplemeni.

Na jednom stubu je omaž slavnom pretku, sreskom načelniku Milovanu B. Saviću (1892. – 1945.), bratu njegovog dede Milisava sa natpisom „Svaka ti čast kao sreskom načelniku”, dve Bogorodice sa Bogomladencom u naručju, grb Srbije kao i porodična heraldička verzija sa godinom kada su se Savići doselili u ovaj kraj.

 

Tu je i prekaljeni borac iz Prvog svetskog rata, proslavljeni srpski izvidnik „Oko sokolovo” (takođe u dva primerka), srednjovekovni portreti kneza Lazara i despota Stefana, citati iz narodne pesme „Kiša pade, Morava nadođe i poplavi Jovanove dvore” i Andrićevih „Znakova pored puta”, natpis „Zreonička kapija”, „Poklič Solunaca” i, naravno, velika dobrodošlica. U zid dug 50 metara građen od istog materijala Savić je „posadio” i česmu sa dve „istočnice života” i simetričnim klupama.

Ideja u srcu

 

Vlasnik i autor atraktivnog zdanja Jovan Joca Savić (77) rođen je baš tu u Maloj Vrbici, nešto „jače” od dvadesetak kilometara od Kragujevca podno Rudnika. Danas penzioner po zanimanju je bio visoki carinski službenik i službovao po Sloveniji, Užicu... Od 1985. godine je bacio lenger u Kragujevcu. Bio je i politički aktivan (savezni poslanik SRS-a u skupštinskom sazivu iz 1992. godine), osnivač Narodne radikalne i Ujedinjene radikalne stranke.

 

Njegova porodica se u ovaj kraj doselila 1786. godine iz Pive. Poreklom su sa Kosova (selo Vrbica) i selili su do Skadra, pa potom u Pivu, ali su uvek nosili isto ime toponima – Vrbica. Porodica je sa aristokratskim pedigreom, a rođeni brat njegovog pretka Save koji ih je i doveo podno Rudnika – (po kojem nose prezime Savići) je slavni Bajo Pivljanin. Baš u staroj kući Jovanovih predaka rodio se i otac Ilije Garašanina, trgovac Milutin Savić.

 

Ideju i viziju baš ovakve monumentalne kapije Joca je nosio u sebi od rane mladosti.

 

- Od kapije sve počinje i ta ideja mi je odvajkada bila usađena u srcu. Tokom školovanja i studiranja moja baba Melanija, koju sam najviše voleo, uvek me je sačekivala i dočekivala kraj kapije. Deda i otac su mi pričali da smo se kao familija naselili kod Zreoničke kapije. Intrigirao me je taj toponim, jer iako postoji istoimena rečica u obližnjem Šenju, nisam bio siguran da je na njoj ili pored nje ikada bila sazidana kapija. Shvatio sam da je reč ne o geografskom već metaforičkom toponimu poput Demir kapije. Po rečima Nikolaja Velimirovića, koji je bio veliki prijatelj moga dede Milisava, u pitanju je „kapija” – nebeska, zvezdana, poput božijih lestvica kojih postoji samo nekoliko na svetu pomoću kojih sami anđeli silaze na zemlju održavajući vezu sa nebom, pojašnjava Joca svoju viziju. Sama izgradanja kapije, zida i česme trajala je sedam-osam godina i završena je 2010. godine.

Zaveštanje i Bogu i ljudima

 

- Kapija je 11 metara dugačka, visina kolskog prolaza je pet, a pešačkih po četiri metra. Ideju da napravim dva simetrična ulaza oko kolskog dao mi je Ivko Đonović, direktor „Takova”, smatrajući da je tako lepše. I jeste, pa sam tako isto uradio i prikaze Bogorodice sa Bogomladencem, i Oka sokolova, kako gledaju jedno u drugo, kaže on, dodajući da još nije sve dovršeno jer planira da negde spolja udene pokoji Dučićev citat iz „Staze pored puta”, a sa unutrašnje uradi duboreze u prirodnoj veličini srednjevekovnog srpskog viteza i solunskog ratnika.

Sa binjektaša (kamen za uzjahivanje, a biće i konja, ako Bog da) koji je postavio ispred kapije Joca Savić noću prati kretanje zvezde Severnjače, ali je bio i svedok još jednog fenomena ovog podrudničkog kraja, tajanstvene narandžasto-zlatne svetlosti koja u letnjim noćima „obliva” šenjski krš.

- Kao da se otvore vrata raja a pred očima, iako je noć, „pukne” vam pogled na čitavu Srbiju, priča on potvrđujući da nije tek tako i „za džabe” na takvom mestu podigao baš ovako koncipiranu i zamišljenu kapiju.

Ko god prođe zastane pored kapije i uvek isto prozbori:

- Prošao sam čitavu Srbiju, ali nešto ovako nigde nisam video.

 

Zoran MIŠIĆ